четвртак, 28. јануар 2010.

GLJIVE PROTIV RAKA

ČUDESNO CARSTVO GLJIVA



Sav živi svet na Zemlji podeljen je u pet carstava: biljke, životinje, gljive, protisti i prokarioti. Ovu podelu je predložio 1969. godine R.H. Whitaker.

Gljive (lat. Fungi) spadaju u najrasprostranjenije žive organizme na Zemlji. Smatra se da ih ima između sedamdeset i sto hiljada tzv. nižih i viših vrsta gljiva, mada najnovija istraživanja tu hipotetičku brojku pomeraju na preko milion. Pretpostavlja se da svaku od pet stotina hiljada viših biljnih vrsta prati jedna do dve vrste gljiva, pa računicu nije bilo teško izvesti.

Nauka o gljivama - mikologija (od grčkog myko-gljiva, logos-nauka) prošla je dug razvojni put. Njenim rodonačelnikom smatra se grčki filozof Aristotel, koji je dao prve opise gljiva.

Gljive su neobičan, raznovrstan i nedovoljno proučen svet. Budući da ne vrše osnovnu funkciju biljaka fotosintezu jer ne poseduju hlorofil, a ne kreću se i ne razmnožavaju polno poput životinja ne mogu se svrstati ni u prvo ni u drugo carstvo, već predstavljaju carstvo za sebe. One predstavljaju zaseban oblik života na zemlji koji je razvio tri osnovne strategije preživljavanja u prirodi a to su:

Gljive Simbionti koje žive u zajednici sa mnogim biljnim vrstama i međusobno se ispomažu. Gljive zadržavaju vodu u micelijumu, a tu vodu koriste biljke koje pomoću korenja izvlače mineralne materije neophodne za rast gljiva.

Gljive Saprobionti (razlagači) bez čijeg delovanja u prirodi ne bi moglo doći do razlaganja organskih materija biljnog porekla. Kaže se da nema gljiva šume bi se ugušile u vlastitom otpadu.

Gljive Paraziti koje napadaju žive biljke, životinje, ljude i druge gljive. Kroz mrežu tankih hranidbenih niti, gljive upijaju hranu iz žive ili nežive organske tvari.

Hifa je hranidbena nit gljive. Na vrhu hife nalaze se zaobljeni izdanci zvani haustorijumi koji prodiru u ćelije, upijaju hranu i njome hrane gljivu.

Micelijum je mreža hifa koja poput paukove mreže, prorasta supstrat i može se prostirati na više hektara površine.

Plodišta razvijaju gljive (makromicete) da bi se razmnožavale. Svako plodište oslobađa sićušne spore. Jedno plodište livadske pečurke proizvede oko 16 milijardi spora.

Klijanjem spora na odgovarajućoj podlozi nastaje novi micelijum.

U odnosu na čoveka, gljive mogu biti:

* bezuslovno jestive (upotrebljive u presnom stanju);
* uslovno jestive (upotrebljive samo ako su termički obrađene);
* nejestive (zbog ukusa ili konzistencije);
* uslovno otrovne (ako se konzumiraju sa alkoholom) i
* bezuslovno otrovne i lekovite.

Mi ćemo se ovde baviti prvenstveno upoznavanjem lekovitih gljiva raširenih na prostoru Balkana i njihovom upotrebom u svakodnevnom životu.



U septembru 2001. godine održana je u Kijevu (Ukrajina) međunarodna konferencija "Perspektive medicinskih gljiva u zaštiti zdravlja i prehrani u 21. veku". Učestvovalo je 348 naučnika i stručnjaka iz 38 zemalja, a među njima i većina najpoznatijih svjetskih eksperata za medicinske gljive.Konferenciju su organizirali Nacionalna akademija znanosti Ukrajine i ministarstva obrazovanja/znanosti i zdravlja, a sponzori su iz raznih dijelova svijeta - od znanstvenih i stručnih intitucija i organizacija do zainteresiranih kompanija.
U trodnevnom radu konferencije održana su četiri počasna i 16 općih predavanja, a održano je i 7 tematskih simpozija, na kojima su sudionici podnijeli oko 150 izlaganja o različitim istraživanjima medicinskih gljiva.

Prvo počasno predavanje - o korisnim efektima jestivih i medicinskih gljiva na zaštitu zdravlja - održao je prof. Tetsuro Ikekawa, jedan od pionira znanstvenih istraživanja medicinskih gljiva, koji je i predsjedao radom konferencije.On je podsjetio da su istraživanja antitumornog djelovanja gljiva (Basidiomycetes) započela još davne 1966. godine u Istraživačkom institutu Nacionalnog centra za rak u Japanu, a danas se provode širom svijeta.Nakon što su kod nekih "guba" (Trametes versicolor i Phellinus linteus) utvrdili antitumorno djelovanje, počeli su istraživati kako ekstrakti nekih jestivih gljiva djeluju na sarkom 180: pokazalo se da snažno koče rast toga vrlo zloćudnog tumora!

Dalja su istraživanja utvrdila da su antitumorne tvari u gljivama prije svega određeni polisaharidi, a jedan od njih je i lentinan, izoliran iz jestive gljive Lentinus edodes (shiitake).On je u Japanu u kliničkoj primjeni već više od 15 godina.
Antitumorne tvari jakog djelovanja otkrivene su i u jestivoj Flammulini velutipes (zimskoj panjevčici).I te su se tvari pokazale osobito korisne u kombinaciji s kirurškim zahvatima i drugim antitumornim terapijama (kemoterapijom i zračenjem).Epidemiološka studija u jednoj japanskoj pokrajini pokazala je da farmeri kojima je uzgoj F. velutipes glavno zanimanje znatno rjeđe umiru od raka nego ostali stanovnici.

Efekti zaštite protiv raka utvrđeni su i kod jestive, u Japanu popularne i uzgajane Hypsizygus marmoreus, koja isto tako ima i preventivno djelovanje protiv metastaza.Kao i L. edodes i F. velutipes (a i još neke vrste gljiva), i H. marmoreus ima opće preventivno djelovanje, tj. znatno smanjuje rizik da zdravi organizam oboli od raka.

Gljive protiv raka djeluju prvenstveno tako da poboljšavaju imunološke reakcije organizma.
Zato je - zaključio je prof. Ikekawa - korištenje gljiva dokazano efikasno u zaštiti od raka, i u borbi protiv njega kada se već pojavio.

Najmanje spornim početkom egzaktnoga znanstvenog istraživanja antitumornih efekata (viših) gljiva smatra se ono Lucasa i njegovih suradnika sa sveučilišta Michigan (SAD), koji su krajem 50-tih godina potvrdili vjerovanja tradicionalne narodne medicine o ljekovitosti goleme puhare (Calvatia gigantea) protiv raka, izolirajući iz nje aktivnu tvar kalvacin. Folklor, to neizmjerno more narodne kulture, tradicija, običaja i vjerovanja, inspirirao je te prve istraživačke prodore u antitumorne efekte gljiva. Kada je npr. Hartwell prije gotovo 30 godina sastavio prvi opširniji pregled narodnih lijekova protiv raka, u njemu se, pored biljaka, našlo i otrovnih i jestivih viših gljiva, kao i tvrdih nejestivih guba, od davnina korištenih u obliku raznih "čajeva". U tim je prvim egzaktnim istraživanjima, znakovito, došlo do neposredne suradnje između američkog znanstvenika Lucasa i japanskog pionira istraživanja ljekovitosti gljiva K. Morija.
Posebni su napori uloženi u izolaciju aktivnih komponenti iz gljiva s antitumornim efektima. Chihara sa suradnicima prvi je iz shiitake izolirao lentinan (i još nekoliko drugih antitumornih tvari), utvrdivši da taj čudesni polisaharid vrlo velike molekularne težine može, ovisno o dozi, kočiti sarkom 180 od 90 - 100 % i dovesti do njegova potpunog povlačenja.
Izuzetno je značajno da pojedini antitumorni agensi djeluju ne samo na primarne tumore, nego i u visokom stupnju koče pojavu i razvoj metastaza. Chihara i njegovi suradnici iz Nacionalnog centra za rak u Tokiju dokazali su to za lentinan, a H. Nanba s Farmaceutskog sveučilišta Kobe (Japan) dokazao je nedavno isto za D-frakciju ekstrakta iz zec gljive (Grifola frondosa), objavivši izvještaj o tome u analima Njujorške akademije znanosti.

Odakle i zašto u određenim gljivama takvi antitumorni sastojci?
Još sredinom 60-tih mađarski je nobelovac Szent-Győrgyi, istražujući tvari koje koče i pospješuju rast stanica, ustanovio da je u gljivama kočničar rasta - tzv. "retine", inače jedan derivat metilglioksala s otprije poznatim karcinostatskim djelovanjem, prisutan u većoj koncentraciji nego tzv. "promine" koji pospješuje rast stanica. U njegovim je eksperimentima "retine" pokazao antitumorno djelovanje, a njegovu je povećanu koncentraciju u gljivama objasnio time što gljive žive na odumrlim i raspadajućim supstancama, izložene napadima mnogobrojnih parazita, protiv čijega se rasta bore upravo pomoću "retinea".


GLJIVA REIŠI ( GANODERMA LUCIDUM )



Više od 2000 godina Reishi gljive (Ganoderma Lucidum) su zauzimale prestižni status kod Kineskih medicinskih strucnjaka kao izuzetno lekovito sredstvo i bile su veoma široko korišcene u Kineskoj tradicionalnoj medicini kao alternativni pristup i kao sredstvo za tretiranje mnogih bolesti. Reishi gljive su legendarno cudo od svih medicinskih lekovitih biljaka zbog svoje ocigledne superiorne lekovitosti i zbog odsustva neželjenih dejstava i toxina prilikom korišcenja. Reishi se u prirodi veoma teško nalazi pa je stoga u bila rezervisana za Azijske kraljeve i bogataše sve do druge polovine 20-tog veka kada se pocelo sa organizovanim gajenjem crvene Reishi gljive u Japanu i kada je ta cudesna gljiva postala dostupna populaciji celog sveta.

Za Ganodermu Lucidum, Ling Zhi Reishi - japanski naziv , se zna da je lekovita 4.000 godina. Stari Kinezi su je obožavali.
Bolujete li, bez obzira od cega, Kinezi ce vam preporuciti Ling Zhi ili nebesku travu.
Zvali su je drvetom života i biljkom dugovecnosti.

Verovalo se da samo posedovanje gljive Ganoderme Lucidum produžava život vlasnika. Vekovi korištenja donijela su joj niz imena: nebeska ili rajska trava, lek kraljeva, biljka srece (prije pojave modernog intenzivnog uzgoja, gljivu je bilo prava sreca pronaci u prirodi)...
No ma kako je zvali, rec je o gljivi iz porodice Ganoderma koja raste na panjevima drveca, a najcenjenije su one ubrane sa šljive i hrasta.
Doktor Shi-Jean Lee, najslavniji doktor dinastije Ming u svojoj knjizi Ban Chao Gang Moo, piše da dugorocno uzimanje Ganoderme Lucidum omogucava formiranje zdravog tela i postizanje dugovecnosti. Ganoderma Lucidum se može uzimati svakodnevno bez ikakvih nuspojava, a dugorocno korištenje dokazano osnažuje imunološki sistem ljudskog organizma a bez ikakvih neželjenih dejstava po ljudski organizam.
S obzirom da je drvenastog sastava, ne može se koristiti u ishrani, ali se zato od nje pripremaju čajevi, razni lekoviti preparati u kombinaciji sa drugim lekovitim vrstama.



U poslednjih 20 godina testirano je dejstvo Ganoderme lucidum preparata i potvrdjeno da ova gljiva leci:
neurosteniju,
nesanicu,
kijavicu,
razna crevna oboljenja,
hepatitis,
hronični bronhitis,
leci jetru, i pankreas (samim tim pomaze kod dijabetesa)
izuzetno poboljšava imunitet,
leci srcana oboljenja i alergije

Polisaharidi ove gljive imaju jak antikancerogeni efekat i u svetu se koriste kao zvanicno sredstvo u borbi protiv zlocudnih tumora.
Ganodermna kiselina, još jedno njeno jedinjenje, leci razne vrste alergija.
Gljiva ima izrazita antivirusna i antibakterijska svojstva, pa može da se koristi i kao prirodan antibiotik. Prvi su je poceli uzgajati Kinezi, a u poslednjih nekoliko decenija njen uzgoj je sve popularniji širom sveta.
Ganoderma lucidum se danas veštacki uzgaja, u strogo kontrolisanim uslovima, a pokazalo se da su gajene gljive daleko ispred prirodnih po lekovitim osobinama.

Polisaharidi iz reiši zaustavljaju rast tumora i to je njeno najznacajnije lekovito dejstvo. Oni deluju i kao imunostimulatori, kardiotonici, a bitni su i za smanjenje nivoa šecera u krvi. Drugi lekoviti sastojci smanjuju krvni pritisak, holesterol u krvi i zaustavljaju stvaranje krvnih ugrušaka. Razliciti polisaharidi su bitni i za lecenje neurastenije, nesanice, hronicnog hepatitisa, bolesti bubrega, koronarnih i srcanih bolesti, hronicnog bronhitisa i bronhijalne astme, cira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Takode sprecavaju oštecenja jetre od štetnih metabolickih produkata. Reiši ima i izrazito antibakterijsko i antivirusno delovanje, pa se koristi i kao prirodni antibiotik.

U ispitivanjima je dokazana izuzetno mala toksicnost i alergija na ovu gljivu, a i to samo u slucajevima dugotrajnog i neprekidnog korišcenja.

U svetu, fabrike lekova, od ove gljive, njenih spora i micelijuma prave injekcije, tablete, sirupe i praškove, a makrobiotičari je koriste u ishrani kao čaj.

PRIPREMA:

Čaj : Ganoderma caj je tradicionalan nacin pripremanja pecurke na dalekom istoku.
Nacin pripreme: Iseci Ganodermu na male komade, što manje to bolje, potopiti u vodu i ostaviti je preko noci. Kuvati je na slaboj vatri 30 min., nakon cega se može konzumirati.
Napitak pripremiti za najviše 3 dana, obavezno je držanje u frižideru a preporucuje se da se napitak zagreje pre kozumiranja. Preporucuje se konzumiranje pre jela osim za osobe sa stomacnim problemima koje bi trebalo da napitak koriste posle jela.
Napitak zaciniti medom i iscedenim limunovim sokom za bolji ukus napitka, nikako rafinisanim šecerom.

Tonik : Staviti 15 grama sušene Ganoderme u vino ili brandi i ostaviti 3-4 meseca da odstoji a najmanje 6 nedelja. Preporurucuje se konzumiranje jedne male cašice dnevno.
Supa : Dodati sušene komade Ganoderme supi ili čorbi po vašem izboru i kuvati na laganoj vatri 1-3 sata a potom izvaditi komade Ganoderme iz supe.

Sušeni komadi gljive Ganoderme se mogu kuvati najviše dva puta.

Нема коментара:

Постави коментар

Постави коментар